Jedan roditelj upita drugog: „Zašto trošiš toliko svog vremena i novca na trenige i takmičenja svog deteta?

Drugi roditelj mu odgovara: „Moram ti nešto priznati, ne plaćam za to da bi moje dete postalo vrhunski sportista.“

Prvi roditelj začudjeno upita: “Pa, zbog čega onda sve to radiš, ako to nije tvoj cilj?“

A na to odgovori prvi roditelj: “Trošiom novac za trenutke kada je moje dete istrajno i na one trenutke da kada želi da odustane ono to nikada ne uradi. Trošim novac za prilike da moje dete razvije doživotna prijateljstva, da od dobrih trenera nauči ne samo tehnike sporta, nego i važne životne lekcije. Trošim novac i na to da se moje dete nauči disciplini, socijalnim interakcijama, da bude uzoran, pomaže drugima i poštuje članove svoje ekipe, kao i oni njega. Trošim novac da moje dete nauči da živi sa razočarenjem kada ponekad ne pobedi i da kada stvari koje je vežbao 1000 puta krenu naopako, nauči da podigne glavu i nastavi dalje. Trošim novac i na to da moje dete nauči da dostigne svoje ciljeve i da shvati da uspeh ne dolazi preko noći, već da je isti plod strpljenja i truda. Trošim novac i na to da bi vreme provodio u sportskoj sali, a ne na ulici sa nekim sumnjivim društvom. I tako, mogao bih ti pričati u nedogled, ali ukratko, ne trošim novac na treninge da bi moje dete treniralo, već plaćam prilike koje mu sport nudi, da se razvija kao osoba i da od toga ima koristi kroz ceo svoj život, da pomaže drugima i da poštuje njihovu individualnost. Iskreno verujem da ja ne trošim novac, već ga investiram u nešto najvrednije, a to je moje dete!“

Naša gimnazija je prepoznala potrebe roditelja koji ulažu svu svoju snagu i ljubav u razvoj svoje dece. Mi smo našli način da podržimo sve napore i ulaganja roditelja u zdrav rast i razvoj dece. Naši nastavnici, u skladu sa detetovim potrebama, prilagođenim pristupom nastavi i savladavanju gradiva, omogućavaju deci da postižu uspehe, kako u sportu, tako i u školi.

Obostrano ulaganje, roditelja i škole, ima samo jedno za cilj, a to je zdravo, uravnoteženo dete koje ne beži od frustracije, već na teškoće, umesto kao na probleme, gleda kao na izazove.

Proces osamostaljivanja, dete prepoznaje kao prirodan proces, uz koji razvija svoje samopouzdanje, a najzad, što je najbitnije, svoje samopoštovanje.

Svi zaposleni u Sportiumu prate razvoj svakog deteta, prepoznaju potrebe i usmeravaju dete ka ostvarivanju njihovih ciljeva.